Knjiga je pripremljena i uskoro će u tisak, u nakladi Udruge umjetnika "Spark", (u lipnju 2009. godine).
Riječ urednika
BEZ DLAKE NA JEZIKU
Zoricu Krznar sam upoznao u prosincu 2004. godine, na promociji mojeg romana. Prišla mi je i pozvala me da se učlanim u Udrugu umjetnika "Spark". Od tada ju viđam često, na "Sparkovim" nedjeljnim popodnevima i na drugim kulturnim susretima i događanjima. Više puta smo zajedno putovali na pjesničke i druge tribine.
Zorica nema dlake na jeziku. Ako je ikad i imala koju, davno ju je ispljunula, prije nego sam ju upoznao. Popu kaže pop a bobu bob. To je, naravno, često bolno za sugovornika ali je i neophodna karakterna osobina za aforističara. A taj je aforističar i zagriženi čuvar planete koji ustraje u vječnom upozoravanju na (često nepotrebno) ranjavanje majčice Zemlje.
Buntovnica? Da, s razlogom!
Važno je znati da ona nije farizej nego i sama živi onako kako piše da bi trebalo živjeti. (Na primjer: važan dio njene pokretne imovine, bicikl, nedavno je "ganjala" od Velike Gorice do Veleševca i natrag, četrdesetak kilometara ukupno, u društvu puno mlađih sudionika biciklijade.)
Njeni epigrami i aforizmi pogađaju "u sridu", pritišću nas tamo gdje smo najtanji. I nas kao pojedince i cijelo suvremeno društvo. Birokracija, politika, vlada, razne institucije, svi ti aparati postavljeni da služe građanima, često služe sami sebi, ponekad – nikome. Jasno je da Zorica, kao vječni promatrač nepravilnosti u društvu, pronalazi tu obilje materijala za svoje duhovite i sarkastične ekstrakt-opomene griješnicima.
Zorice, nastavi, kad god se uspavamo skreni nam pozornost na to da je to-i-to trulo u državi toj-i-toj!